Bio je Božić i rekli smo bez poklona. Izlazi David to jutro sa osmijehom od uha do uha, i knjižicom u ruci.

“Napravio sam ti nešto” odgovara mi na moje zbunjeno lice.

Krećem listati i - svaka stranica ove čudne, predivne bojanke je neka naša slika - sa putovanja, doma s nas 3,… svi veliki i mali trenutci.

Gledam u čudu, nevjerici, zasuzenim očima… “Kako?”

Objašnjava mi sve korake, ali ja ne čujem alate i vrstu papira - sve što ja čujem je posebna si i volim te.

Tako je polako nastala BOYA - iz jedne male knjižice koja je rekla više od bilo kojeg poklona.

I zato danas taj isti osjećaj možeš i ti pokloniti nekome koga voliš.

- David i Vanessa (i Magni🐶)